Rak jajnika je tihi ubica koji daje simptome, ali mi nemamo sluha da to čujemo. Svake godine imamo novih 800 pacijenata od kojih 50 odsto završi fatalno, dok se u svetu svake godine beleži 220.000 obolelih pacijenata. Oboljenje se u oko 80 odsto slučajeva, otkriva u uznapredovalim stadijumima sa stomakom punim vode, odnosno u trećem i četvrtom stadijumu kada je petogodišnje preživljavanje u približno 25 odsto, ili 5-6 odsto u četvrtom stadijumu ovo je rekao prim.dr Lazar Nejković, generalni sekretar Udruženja ginekologa i onkologa Srbije na simpozijumu ginekološke onkologije Razvoj u lečenju ginekoloških pacijenata u Srbiji primer terapije raka jajnika održanom u hotelu Metropol Palace.
On je dodao da je osnov za lečenje karcinoma jajnika hirurgija male karlice i gornjeg abdomena.
- Pošto za karcinom jajnika nema rane dijagnostike, neophodne su redovne kontrole i odvajanje rizičnih grupa za češće kontrolisanje. Recimo, u GAK Narodni front postoji Savetovalište za ginekološku onkologiju, koje radi tri dana u sedmici poručio je dr Nejković.
Govoreći o svetskim iskustvima, dr Raul Vaskez, jedan od najvećih stručnjaka u oblasti ginekološke hirurgije sa Anderson instituta za lečenje raka iz Madrida, napomenuo je da je rak jajnika kompleksna bolest, koja zahteva multidisciplinarni pristup hirurga, ginekologa-onkologa, patologa i radiologa.
- Jedna od standardnih terapija u svetu je antigenska, koja sprečava razvoj krvnih sudova oko tumora, tako da on sam izumre. Trenutno se ispituju agensi, koji mogu da blokiraju krvne sudove oko tumora kako bi nestao. Te terapije su veoma skupe i predvidjene su za uznapredovale stadujume karcinoma, koje se daju u sklopu hemioterapije, a po pacijentu može da košta i 100.000 eura naveo je dr Vaskez.
U rizične grupe, po rečima dr Nejkovića spadaju žene koje imaju porodičnu anamnezu, zatim udruženost karcinoma dojke i karcinoma debelog creva, žene koje starije radjaju, nerotkinje, kao i žene koje puše. Inače, stadujum tri ili četiri ima karakteristiku da se širi po svim sluznicama po trbuhu, gde se takodje stvara i voda.
- Nedovoljno je ukljanjanje samo materice i jajnika, već je potrebno ukloniti i trbušnu maramicu, kao i sve zahvaćene sluznice, zbog čega te operacije traju po pet-šest sati. Ali, to je jedini način da se pacijentkinja izleči. Ako se tako operiše nema zaostalog malignog tkiva, što podrazumeva da se nekada recesiraju i želudac, slezina, tanko i debelo crevo, jetra. Nakon toga sledi hemoterapija - objasnio je dr Nejković.
U Španiji 300 pacijenata godišnje dobije dijagnozu raka jajnika. U toj zemlji prate efekte terapije i donose zaključke analizom statističkih podataka, koje imaju u bazi.
- Mi imamo evidenciju svakog pacijenta o histološkoj vrsti bolesti, stadijumu i načinu lečenja. Na taj način kontrolišemo kvalitet svog rada u celoj zemlji, pri čemu imamo i informacije o kliničkim studijama koje se izvode u cilju kvalitetnog načina lečenja naveo je dr Vaskez.
U Srbiji ne postoji baza podataka, a problem je i u tome što u našoj zemlji samo 20 odsto žena ide redovno na ginekološke preglede.
- Karcinom jajnika počinje podmuklo i sa nelagodnostima (osećaj nadutosti, čak mučnine) koje traju godinama. Ipak, ukoliko se bolest otkrije u ranoj fazi, dovoljna je samo hirurška terapija, a ženi ostaje i mogućnost da rodi napomenula je prof.dr Vesna Kesić, predsednik Evropskog udruženja ginekologa-onkologa.
- Postoji 10 odsto žena iz porodica, kod kojih se nasledjuje genetska sklonost ka nastanku raka jajnika i one su visoko rizična grupa, te bi trebalo da idu ne samo redovno na ginekološke preglede, već i češće nego ostale pripadnice lepšeg pola.
Naglašavajući ulogu organizacije zdravstvene službe, prof.dr Vladimir Pažin, predsednik Organizacionog odbora simpozijuma i predsednik Udruženja za ginekološku onkologiju Srbije ističe da je suština poboljšanje organizacije posla, u tom smislu da pacijenti budu kanalisani ka najboljim vidovima lečenja, te da postoji zakonska forma koja će lekare, ali i pacijente obavezati da tako postupaju.
- Ti protokoli će minimizirati šansu da pacijent bude loše lečen od starta, ali i da lekari loše leče pacijente. U Nemačkoj, recimo postoji vrlo jednostavan mehanizam: ako pacijentkinja ne dodje na zakazani pregled, koji joj se uruči poštom, a nakon toga dobije oboljenje teško i skupo lečivo, svi troškovi lečenja padaju na njen teret naveo je prof.dr Pažin.
Bilo kako bilo, dijagnostika raka jajnika se zasniva pre svega na nalazu ultra zvuka, zatim se rade tumorski markeri na osnovu čega se dobija kombinacija testova u krvi i izgleda ciste, uključujući i ženino godište, što sve skupa ukazuje na indeks rizika za malignitet.
- Najteže kod raka jajnika je što ga nije lako dijagnostikovati, ali mi možemo posumnjati i uraditi operaciju. Nažalost, ne postoji drugo rešenje, nego izvaditi i biti siguran. Ali i operacija je prihvatljivija, nego propuštanje bolesti zaključila je prof.dr Kesić.