Sve viÅ”e ljudi Å”irom sveta odluÄuje se na vegetarijanstvo, ishrani koja se zasniva na namirnicama biljnog porekla (poput žitarica, voÄa, povrÄa, mahunarki, koÅ”tunjavih plodova i semenki). Vegetarijanstvo viÅ”e nije alternativa s obzirom na to da ono predstavlja stil života za sve veÄi broj ljudi. Prema nutricionistiÄkim podelama postoji nekoliko razliÄitih oblika vegetarijanske ishrane:
· Vegani, ili potpuni vegetarijanci jedu iskljuÄivo biljnu hranu, a ne unose meso, mleko, jaja niti bilo kakvu hranu životinjskog porekla
· Laktovegetarijanci konzumiraju mleko i mleÄne proizvode, poput sira i jogurta
· Lakto-ovo vegetarijanci uz mleko i mleÄne proizvode konzumiraju i jaja
· Semi-vegetarijanci ponekad ukljuÄuju ribu i/ili piletinu u svoj jelovnik, ali ne jedu crveno meso
Ljudi se odluÄuju za vegetarijansku hranu iz razliÄitih razloga. Äesto se odluÄuju na takav stil života iz religijskih ili kulturoloÅ”kih razloga, u svrhu zaÅ”tite zdravlja, ili zbog zabrinutosti za glad u svetu. Zanimljiv je podatak da je za pola kilograma govedjeg mesa potrebno 7,3 kilograma žitarica. Kada bi se ÄoveÄanstvo držalo vegetarijanske ishrane na svetu bi bilo dostupno viÅ”e hrane. Kao razlozi izbora ovakve ishrane navodi se i težnja za zaÅ”titom okoline životinja, pa i ekonomski razlozi (cena mesa). Ponekad se osoba opredeli za ovakav naÄin ishrane iz nekih liÄnih razloga.
Da li je vegetarijanska ishrana zdrava? Blagotvorna delovanja vegetarijanske ishrane dokazana su u velikom broju nauÄnih studija. Ovakva ishrana je zdravstveno prihvatljiva i može osigurati sve potrebne nutricijente, ali samo ako je pravilno planirana. GledajuÄi vegetarijance kao grupaciju može se zakljuÄiti da redje oboljevaju od koronarnih bolesti , hipertenzije, karcinoma, gojaznosti i dijabetisa tipa II. Zbog smanjenog uÄeÅ”Äa namirnica životinjskog porekla, vegetarijanska ishrana je siromaÅ”na zasiÄenim masnoÄama, holesterolom i animalnim proteinima. PoviÅ”eno unoÅ”enje žitarica, mahunarki, povrÄa, voÄa znaÄi i poviÅ”en unos prehrambenih vlakana, vitamina, minerala i fitohemikalija. Nije poznato da li smanjenu uÄestalost hroniÄnih bolesti prouzrokuje koliÄina i vrsta masti u ishrani, izvor proteina ili poviÅ”eni nivo vlakana, mikronutrocijenata i fitokemikalija. Äini se da svi ovi Äinioci doprinose blagotvornom delovanju vegetarijanske ishrane.
Uprkos brojnim zdravstvenim i ekonomskim prednostima ovakve ishrane, stalno je prisutna zabrinutost vezana uz bilo koji oblik vegetarijanstva. Pitanje koje se Äesto postavlja jeste da li ovakav naÄin ishrane osigurava dovoljne koliÄine nutricijenata?
Nutricijenti na koje valja obratiti pažnju Osobe koje su iz ishrane izbacile sve životinjske proizvode mogu zbog toga da imaju poteÅ”koÄa kod zadovoljavanja svojih dnevnih potreba za proteinima, cinkom i gvoždjem. Meso i mesni proizvodi "praktiÄan" su izvor ovih nutricijenata, a ishrana koja iskljuÄuje ove namirnice zahteva malo viÅ”e planiranja. UopÅ”teno, Å”to je ishrana restriktivnija, verovatnoÄa deficita nekih nutricijenata je veÄa. Zato je ovde pravilno planiranje od naroÄite važnosti, pogotovo kod veganske ishrane.
Nedostatak proteina kod vegetarijanaca redji je nego nedostatak nekih vitamina i minerala. Dobar izvor proteina je soja koja osigurava velike koliÄine visoko kvalitetnih proteina. U prodavnicama zdrave hrane može se nabaviti tofa, sojino mleko, sojini orasi, vegetarijanski hamburgeri i salama. GraÅ”ak, soÄivo, semenke i odredjeno povrÄe takodje osiguravaju znaÄajan izvor proteina.
Anemija prouzrokovana deficitom gvoždja može da bude jednako Äesta i kod vegetarijanaca i ne-vegetarijanaca. Ipak, poznato je da se gvoždje iz biljnih izvora ne apsorbuje toliko dobro kao gvoždje iz mesa. Važno je unositi dovoljno mahunarki i zelenog lisnatog povrÄa i kada god je to moguÄe treba unositi piÄa i hranu bogatu vitaminom C (koji poboljÅ”ava apsorpciju gvoždja).
Ishrana koja se bazira na velikim koliÄinama povrÄa može smanjiti apsorpciju nekih nutrecijenata, izmedju ostalih i kalcijuma. Vegani, koji ne unose mleko i mleÄne proizvode mogu se snabdeti kalcijumom putem zelenog lisnatog povrÄa (poput brokule, spanaÄa, blitve) i suÅ”enog voÄa. BuduÄi da zeleno lisnato povrÄe sadrži i neka jedinjenja koja ometaju apsorpciju kalcijuma, možda je bolje osigurati se i drugim namirnicama poput obogaÄenog sojinog mleka i tofua, kao i adekvatnim dodatkom ishrani.
Iako retko, loÅ”e planirana vegetarijanska ishrana može da kao rezultat da deficit vitamina B12, s obzirom da se B12 nalazi samo u proizvodima životinjskog porekla. Takodje, novorodjenÄad Äije majke duže vreme nisu hranom (ili suplementima) unosile vitamin B12, imju niže nivoe ovog vitamna u krvi i manje ga dobijaju mlekom. Vegani stoga moraju nadoknaditi ovaj nedostatak uzimanjem vitamina B12 putem dodatka ishrani.
Vitamin D vegetaranci uzimaju putem obogaÄenog mleka i putem jaja, a znaÄajna koliÄina vitamina D stvara se u koži tekom izlaganja sunÄevim zracima.
Kombinovanje proteinske hrane Kombinovanje proteinske hrane od neizmerne je važnosti za postizanje adekvatnog unosa proteina u ishrani vegetarijanaca. Naime, radi se o kombinovanju biljne hrane koja sadrži razliÄite koliÄine esencijalnih aminokiselina. Unos esencijalnih aminokiselina je vrlo važan jer ih naÅ” organizam ne može sam sintetizovati, a aminokiseline su gradivni elementi proteina. Naprimer, leguminoze sadrže vrlo malo aminokiselina koje sadrže sumpor, ali su zato bogate aminokiselinom lizinom. Žitarice su potpuno suprotnog aminokiselinskog sastava, one su bogate lizinom, a siromaÅ”ne metioninom i cisteinom (koje sadrže sumpor). Kada se leguminoze i žitarice unose zajedno postiže se sklad aminokiselinskog sastava.
Neki tipiÄni primeri namirnica koji su tradicionalni kulturoloÅ”ki prehrambeni uzorci, a sadrže komplementarne proteine su:
· Pasulj i tortilje (u Centralnoj Americi)
· GraÅ”ak i pirinaÄ (u Južnoj Americi)
· PirinaÄ i tofu (u Kini i Japanu)
· PirinaÄ i soÄivo ( u Indiji)
· Maslac od kikirikija i hleb (u SAD-u)
Iako nije potrebno paziti na komplementarnost proteina u svakom obroku, ukupan dnevni unos proteina mora zadovoljiti sve potrebne koliÄine esencijalnih aminokiselina.